|
Proslava dana kapelanije Sv. Martina
Delnice, 10. studenoga 2007. u 10 sati
Homilija vojnoga biskupa Jurja Jezerinca
„Ja sam Kristov vojnik. Ne doliči meni da se oružjem borim“. Tim je riječima, braćo i sestre, Sv. Martin zauvijek sebe označio kao sveca mira. Martinovi su roditelji bili pogani. Rođen je 316. ili 317. godine, čije se podrijetlo veže uz sjevernu Italiju ili čak uz naše krajeve Ilirika i Panonije. Budući da mu je otac bio vojnik, rimski je zakon propisivao da sinovi trebaju slijediti oca. Tako je Martin proveo 3 godine kao vojnik u Galiji.
U vojsci mu je bila povjerena služba nadzora nad noćnom stražom i izvršavanje drugih vojnih obveza. U vrijeme njegova službovanja smješta se epizoda kada je jednom siromahu dao polovicu svoje vojne kabanice. Bilo je to 338. godine, a iduće godine, 339. primio je krštenje. Ne znamo kako je dugo ostao u vojničkoj službi. Znamo da je u 40. godini života postao redovnikom. Nakon toga odlazi u Poitiers, u Francusku, biskupu Hilariju, koji je i sam bio obraćenik s poganstva. Godine 371. godine postaje biskupom. Gajio je skromnost, siromaštvo i provodio asketski život. I tako se predstavio pred carevima kao branitelj slabih, zalažući se oko puštanja na slobodu nepravedno zatočenih, oko povrata oduzete imovine i povrata prognanih.
Kad je prijetila opasnost od invazije barbara, Martin je pripremio glasovitu izjavu o miru. Obratio se u to vrijeme carevima. Danas bismo rekli da je bio čovjek koji se zbog savjesti protivio ratu. Bila je to glasovita njegova izjava na koju će se pozvati biskupi SAD l980. godine, kad su objavili pismo o stavu Crkve prema miru.
Postavlja se pitanje: kakve to veze ima s nekim civilnim obredima odnosno pučkim običajima kao što su „krštenje vina“. Uopće nikakve. Nesreća je u tome što se njegov blagdan nalazi ne samo u vremenu vrenja mošta, nego je to posljedica i poslijeratne propagande, kad se nastojalo obezvrijediti vjeru u našem narodu, izrugujući pojedine blagdane, a tako i blagdan Sv. Martina. Stoga će, vjerujem, mnogi vjernici imati ovih dana pred očima Sv. Martina ne toliko kao kršćanina i biskupa, koji se sav predaje za bližnje, koji stoji pred ovozemaljskim moćnicima, zauzimajući se za pravdu i čovječnost, nego kao čovjeka bez kojega ne mogu zamisliti „Martinje“, koje je sve drugo samo ne ono što bi trebalo biti.
Zbog Martinova je velikodušnog života i hrabrosti mnogi su se nadahnjivali na njegovom primjeru. Kad je umirao ljudi su ga molili da ih ne napusti. Martin se obratio molitvom Bogu: „Gospodine, ako sam potreban tvome narodu, ne otklanjam truda!“ „Ja sam spreman poći k tebi“. Nakon tih riječi blago je u Gospodinu preminuo. Sve do smrti Sv. Martina, slavilo se samo mučenike kao svece. Martin je prvi svetac, koga se slavilo, iako nije bio mučenik. Početkom 20. stoljeća stradali su u ratnom vihori milijuni ljudi. Mislili su da je došao kraj ratu i uopće svim ratovima. Bio je izabran sat kad će zašutjeti oružje i kad će se proglasiti mir: Bilo je to u 11 sati, jedanaesti dan, jedanaesti mjesec. Time su potpisnici htjeli dati do znanja da je posljednji trenutak da se stvori mir. Bilo je to vrijeme završetka I. svjetskog rata.
Dan koji je izabran kao početak mira bio je poseban i zbog jednog ne manje važnog razloga. Bio je to spomen na Sv. Martina. Martin je bio vojnik u vojsci sve do trenutka dok nije odložio oružje. Toga se dana slavi i Dan zahvalnosti u Europi, sve od srednjeg vijeka. Taj se dan slavi u Kanadi kao dan prekida rata. U SAD taj se dan slavi kao Dan veterana. Toga se dana iskazuje posebna zahvalnost i počast u Americi: onima koji su preživjeli kao i onima koji su poginuli. Tako vidimo Sv. Martina u jednom drugom svjetlu, koji je zaslužio posebno ljudsko i vjerničko poštovanje. Već sama činjenica da ga se slavi kao sveca, a nije bio mučenik, što je sve do tada bilo neuobičajeno, govori sama po sebi.
Stoga je opravdan razlog vaše kapelanije, što je Sv. Martina uzela za svoga zaštitnika. Sv. Martin bio je čovjek, svećenik i biskup, koji se zauzimao za ugrožene, nepravedno zatočene i sve koji su bili na bilo koji način ugroženi, vodeći se evanđeoskom riječju.
Na Sv. Martina najbolje se može primijeniti današnje evanđelje. Ono svraća pažnju ne samo na budućnost nego i sadašnji tijek povijesti. Budućnost se gradi već sada našim zalaganjem. U tom smislu završnica pastoralne konstitucije „Radost i nada“ (broj 9) govori o „golemom poslu“ što ga kršćani u zajedničkoj suradnji sa svim ljudima trebaju obaviti ovdje na zemlji, o čemu će dati na kraju račun Onome koji će ih suditi.
Kad je riječ o tom „golemom poslu“ što ga kršćani trebaju obaviti, onda to posebno vrijedi za sadašnji trenutak, kad putem demokratskih izbora odlučujemo o našoj sudbini. To su jasno rekli naši biskupi u Poruci prigodom izbora zastupnika u Hrvatski sabor. Naglasivši da je časno sudjelovati u političkom životu, budući da politika skrbi za opće dobro, veoma su važni kriteriji za prosudbu stranaka. Između ostalog biskupi poručuju: „Vjernik će u prigodi izbora birati kandidata i stranku koji brane i štite ljudski život, od začeća do naravne smrti, promiču dostojanstvo braka i obitelji i pravo roditelja na cjelovit odgoj svoje djece. On će birati one što podupiru demografsku obnovu zemlje, zalažu se za slobodni izbor vjerskog odgoja i vjeronauk u školi, promiču pravo na zaposlenost, na rad, na primjeren dom (stan), na dječji dodatak, na neradnu nedjelju, kao i porezni sustav u korist obitelji, kulture i općega dobra. Vjernik također očekuje da se “njegov kandidat“ zalaže za socijalnu pravdu, za pravo na informaciju u službi cjelovite istine o čovjeku, da se suprotstavlja drogi, ovisnosti, korupciji, pornografiji i prostituciji. Vjernik će dati svoj glas onom kandidatu koji se zalaže za mir, za cjelovitu istinu o hrvatskoj prošlosti, Domovinskom ratu i braniteljima te za poštivanje Božje prirode“.
Slaveći danas Sv. Martina, zaštitnika vaše kapelanije, spominjemo se svih nesebičnih ljudi, poglavito hrvatskih branitelja, koji su shvatili svoj poziv u trenutku kad je na Hrvatsku bila izvršena agresija. Tako su, poput Martina, bili spremni založiti se na služenje bližnjemu, i po primjeru Isusa Krista, koji „nije došao da mu služe, nego da on služi“. (Mt 20,28).
U svojoj propovijedi kardinal Josip Bozanić je rekao prigodom misnog slavlja za poginule branitelje Domovinskog rata u crkvi Svete Mati Slobode: „Hrvatski branitelji koji su stvarno i obranili Hrvatsku nisu pošli u rat da bi nešto dobili, a često su bili izvrgnuti sramoti i prijeziru zbog svoje velikodušnosti. Ljubav kao priznavanje Božje dobrote, pretočena u ljubav prema bližnjemu, društvena solidarnost i pravednost, nesebičnost i sloga – stupovi su na kojima je moguće i dalje graditi Hrvatsku.“
Braćo i sestre!
Da bismo mogli služiti drugome, da bismo nastavili graditi Hrvatsku, potrebno je imati kreposti koje omogućuju to i takvo služenje kao što je služio Sv. Martin. On se nadahnjivao na evanđelju, na Božjoj riječi. Zato je ostao velik. Shvatio je da je Kristov put najsigurniji i najbolji. I tako je napredovao kao vjernik i osmislio svoj život. Nije li njegov život izazov i nama?
Neka nas svojim zagovorom pomogne da ga vjerno nasljedujemo. Amen.
|
