USKRS

Činjenice govore

Iv 20,1-9

Apostol Ivan u svom evanđelju kao očevidac jednostavno pripovijeda kako su Marija Magdalena i Petar i on osobno doživjeli uskrsno jutro. Isusova smrt bila je za njih činjenica. Kao praktični ljudi, ribari, nisu bili pripravljeni na iznenađenje uskrsnuća. Naravno, pomisliše da je netko ukrao Isusovo tijelo. U otvorenom grobu nađoše platno kojim je bilo povijeno Isusovo tijelo i na strani smotan ubrus kojim su, kao što to danas znamo prekrili Isusovo lice dok su ga nosili u grob. Činjenica praznog groba, svijest da oni sami ne odnesoše tijelo a da njihovim protivnicima to nije bilo u interesu, počela ih je uvjeravati u čudu, ali još uvijek im je sve to bilo nejasno. To dragocijeno i realističko Ivanovo svjedočenje, zajedno sa svim apostolskoim iskustvom narednih dana, postaje za sve buduće naraštaje izvorom čvrste sigurnosti da je Krist doista uskrsnuo, da je smrt zauvijek pobijeđena. Živko Kustić

Pogled vjere Gospodine, Ti si vjeru svoje Crkve oslobodio od zamke 'viđenje' i gledanja uskrsnuća. Učenici koji su te tražili u jutro trećeg dana vidješe samo znakove smrti: Grob, mjesto na kojem si položen, ubrus, povoje... Riječ tvoja, što bijaše pohranjena u njihova srca, tada im podari svjetlo vjere. I povjerovahu. Dao si im tada, Gospodine, razumjeti da sigurnosti vjere ne predhodi znak nego riječ u srce pohranjena. Ne daješ im znak nego tražiš da sami budu znak, vidljivi znak tvoga uskrsnuća. Probudi i u nama, Gospodine, zapretano sjeme riječi tvoje. Nek riječ tvoja rasvijetli gledanje naše da umijemo prepoznati blizinu tvoju i biti znak života tvoga. Amen. Živo vrelo 3/2007