Jedan
je čovjek jedne noći sanjao kako hoda sa Gospodinom duž plaže.
Na nebu su se prikazivale scene iz njegovog života.
U svakoj sceni je primjetio dva para otisaka stopala u pijesku:
jedan par otisaka je pripadao njemu a drugi Gospodinu.
Kad
mu se pred očima prikazala druga scena njegovog života,
osvrnuo se ponovo na one otiske stopala u pijesku.
Primjetio je kako je mnogo puta na svom životnom putu zapravo
postojao samo jedan par otisaka stopala.
Isto tako, primjetio je kako mu se uvijek to dogadalo u najtežim
i najtužnijim
trenutcima njegovog života.
To
ga je počelo mučiti pa je upitao Gospodina:
- "Gospodine, jednom si rekao da ako te odlučim pratiti da
ćeš biti uz mene cijelim putem. Ali primjetio sam samo jedan par
otisaka stopala u najtežem periodu svog života. Ne razumijem zašto
si me ostavio onda kad sam te najviše trebao."
Gospodin
odgovori:
-"Moje drago dijete, ja te volim i nikada te ne bih ostavio.
Tokom tvog perioda iskušenja i patnje, kad si vidio jamo jedan par
otisaka stopala, to je bilo onda kad sam te JA nosio."
