Neki se dječak sa svojim vršnjakom ''igrao svećenika'' na stubištu svoje kuće. Bijaše dobro sve dok malom prijatelju ne dosadi stalno glumiti ministranta, pa – popevši se na najvišu stepenicu – poče propovijedati.
Dječak ga, naravno, oštro ukori: ''Samo ja mogu propovijedati! Ti to nemaš pravo! Sad je na meni red! Kvariš igru, zločest si!''
Privučena drekom, umiješa se mama objašnjavajući svome sinu kako iz gostoprimstva treba dopustiti i onomu drugomu da propovijeda.
Njezin se sinčić na tren namršti, a onda, razvedrivši se, uzađe na najgornju stepenicu i reče: ''Dobro, neka on propovijeda, ali ja ću biti Gospodin Bog!''
Misliš li da je svijet sačinjen od stepenica, vrijeme će ti proći u guranju po njima i u nastojanju da se što više popneš.
Bruno Ferrero
