Jedan starac teško je obolio. Njegov župnik došao ga je posjetiti. Tek što je stupio u bolesnikovu sobu, spazio je praznu stolicu, postavljenu uz krevet na kojem je starac počivao. Bila je čudno okrenuta. Upita ga, stoga, čemu služi.
Čovjek mu slabašnim glasom odgovori: "Zamislim da Isus sjedi na stolici, s njim sam pričao prije nego što se vi došli... Godinama sam se mučio s molitvom, sve dok mi jedan prijatelj nije rekao da moliti znači razgovarati s Isusom. Tako ja zamislim Isusa da sjedi tu ispred mene i govorim mu, onda slušam njegove odgovore. Od tada nemam više problema s molitvom."
Nekoliko dana kasnije, došla je kćerka onog starca u župni utred, javiti svećeniku da je njezin otac umro.
Rekla je: "Ostavila sam ga samo par sati. Kad sam se vratila u sobu, našla sam ga mrtva s glavom naslonjenom na praznu stolicu koja je uvijek stajala uz njegov krevet.
Bruno Ferrero
