»Jednom sam sanjao
da sam umro i da stojim pred vratima neba. Bog me pita: Zašto bih
te trebao pustiti unutra? Ovo mjesto je samo za stručnjake. Bio
sam iznenađen, i jednostavno izbacio iz sebe: Igram prilično dobro
šah. On odgovori: Ne baš tako dobro. Nisi neki stručnjak u tomu.
Tad rekoh: Pokušao sam biti dobar otac i suprug. On reče: Žao mi
je, ali samo je stručnjacima ulaz dozvoljen. Tada rekoh: Svi kažu
da sam dobar učitelj. Njegov je odgovor glasio: Ali ne dovoljno
dobar. Nisi nikakav stručnjak. U Očaju počeo sam se povlačiti, kad
mi iznenada pade na um prekrasna misao. Potrčah natrag k vratima,
pozvonih i rekoh Bogu čim se pojavio: Moraš me pustiti unutra, ja
sam stručnjak za nešto. Tako, a u čemu si stručnjak? – upita me
sumnjičavo. A ja odgovorih: Ja sam stručnjak za grijehe. Pronašao
sam tisuću novih, spretnih načina kako griješiti. Uistinu znam što
je grijeh. Ali ja sam zbog toga bijedan stručnjak. Dobri Bože, oprosti
mi. On odgovori: Već je bilo vrijeme da shvatiš za koga je ovo mjesto
pripravljeno! Dobro došao!»
/Wilfrid Stinissen/