U
nekom su gradu trube objavile skup na glavnom trgu na kojem će se
odlučivati tko bi bio najprimjereniji za kralja, nastala je neopisiva
gužva; na pozornici se pojavio onizak čovjek prekrasno odjeven i
pun zlatnog nakita! - Građani moji - obratio im se ovaj - mi smo
bogati i moramo imati na čelu našega grada jednako tako bogatog
čovjeka! Izviždali su ga, jer mnogo ih je bilo koji su protestirali,
tražeći da kralj bude netko iz otmjenog roda; grof, vojvoda, kraljević…
Ni to nije odgovaralo drugima, koji su tražili da se izabere netko
tko je jak, pa su pristaše jakog na pozornicu doveli golemog mišićavog
čovjeka! - Nećemo ga - čuli su se povici sa druge strane! I nastao
je sveopći metež, nitko nikoga više nije ni čuo ni razumio i onda
su se opet oglasile trube, a pred narod je stao stariji čovjek i
obratio im se. - Prijatelji moji, nemojmo se svađati oko kralja
kojeg još nismo ni izabrali. Radije pozovimo jedno dijete tu među
nama i njega pitajmo - neka nevino dijete rekne koga bi ono rado
izabralo za kralja!
I dovedu jedno
dijete i starac ga upita: - Koga bi ti želio za kralja? –
Ja ne želim
kralja - reklo je dijete držeći palac u ustima - ja bih radije da
to bude kraljica …. moja mama!!!
