Bilo je to davno. Na zemlji je nastala velika suša: potoci, rijeke i bunari presušili su; cvijeće, trava i drveće osušilo se. Od žeđi su ljudi umirali i životinje krepavale.
Tada je jedne noći neka djevojčica s vrčem u ruci pošla od kuće tražiti vodu za bolesnu majku. Umorna je legla na travu i zaspala. Kada se probudila i posegla za vrčem nije mogla vjerovati svojim očima. Vrč je, naime, bio pun svježe čiste vode. Djevojčica se obradovala i htjela napiti, ali joj pade na pamet da možda ne bi za majku ostalo dovoljno i potrčala je s vodom kući. Tako se žurila da nije ni primjetila malog psića pred svojim nogama. Spotakla se i iz ruke ispustila vrč s vodom.
Psić je tužno zacvilio. Djevojčica pruži ruku za vrčem. Mislila je da se voda prolila. Ali, ne! Vrč je na tlu stajao uspravno i nije se ni kap vode prolila. Tada djevojčica ulije u praznu ruku malo vode, a psić to obliže i opet je bio veseo. Djevojčica ponovno posegne za vrčem, ali gle: više nije bio vrč od drveta već od srebra.
Tada djevojčica otrča s vodom kući i pruži majci vrč s vodom. Majka je rekla: "Ja i onako moram umrijeti, pij radije ti vodu!" I pruži kćerkici vrč. Istog se trena vrč pretvori u zlatni. Djevojčica nije više mogla odoljeti i htjela je vrč staviti na svoja usta, kadli neki putnik stupi u sobu i zamili za gutljaj vode. Djevojčica umjesto vode proguta slinu i vrč pruži putniku. Na to se iznenada na vrču pojavi sedam velikih dijamanata, a iz svakog je curio veliki mlaz svježe i čiste vode.
