Pripovijest iz Kine glasi: Neki je čovjek svoju malu njivu dobro pripremio, uzorao i zasijao. Čudi se što prvih nekoliko tjedana sjeme tako sporo niče. Kod svog susjeda je vidio već jake zelene klasove. Iz dana u dan postajao je sve nestrpljiviji. Od brige nije mogao ni spavati.
Napokon smisli bezumnu ideju. Otrča na svoju njivu i započe male, nježne vlati navlačiti prema gore. To bijaše, naravno, mučan posao, ali konačno je bio gotov. Susretne na putu susjeda i pohvali se da je pomogao svome žitu rasti. Znatiželjnici otrčaše na njivu. Vidješe sve uništeno i uvenulo.
I još dugo su u tom selu ismijavali čovjeka koji nije znao čekati.
