RAT JE I ZVONA «UŠUTKAO»
 Početkom 1. svjetskog rata vladajuće su elite sukobljenih zemalja sanjarile o brzoj pobjedi. Međutim, nakon dvogodišnjeg trajanja planetarnog sukoba ne samo da se konac stradanja nije nazirao, već je ratna tragedija iz dana u dan postajala veća. Na delničkim ognjištima ostadoše tek starci, žene i djeca, država oduzima blago za prehranu vojske, a dugotrajni rat iscrpljuje zalihe namirnica i uzrokuje glad.
«Ipak se mora Bogu zahvaliti , stoji u zapisu iz Spomenice župe Delnice za 1916, da Delnice nisu toliko stradale sa pomanjkanja hrane, kao ostala mjesta, napose u Primorju. Baš ovih ratnih godina delničke su njive i polja obilno rodila, a mjestna aprovizacija pod predsjedništvom župnika upravo uzorno, sa priličnim uspjehom, funkcionirala.»
Međutim, zbog rastuće je ratne oskudice u narodu zavladala zdvojnost, pa se svaka nova zapovijed ili zabrana carskih vlasti prihvaćala kao znak da iza mnoštva proživljenih nedaća slijede još nove i pogubnije teškoće.
Zato je puk 7. lipnja 1916. imao malo razloga vjerovati objašnjenju bečkih činovnika kako se zabrana zvonjave crkvenih zvona uvodi jer po njihovom zvuku «neprijatelj iskorišćuje položaj». Gdje li su to ljudi iz carskih kancelarija u krajevima poput Gorskog kotara vidjeli blizinu neprijateljskih rovova i mogućnost da njihov zvuk dopre do generalskih ušiju s druge strane bojišnice, nikada i nigdje nije objašnjeno? No zato je u delničkoj župnoj Spomenici bez ustezanja zapisano kakve se namjere uistinu kriju iza odluke vladajućih: «Famozna invencija, da se župljani nauče na muk zvonova i da tako državna vlast dođe do zvonova kao ratnog materijala, jer si je mislila da će bez odpora naroda provesti rekviziciju».
A narod je svoj otpor izrekao suzama, i to 19. rujna 1916. godine. Tada je na području delničke župe za ratne potrebe oduzeto šest zvona. Tri su skinuta s tornja župne crkve Svetog Ivana Krstitelja. Spomenutog datuma «skupi se pred crkvom sila svijeta, koji je sa suznim očima pratio ovu tragediju». Tragedija bijaše udvostručena, nakon što je po jedno zvono skinuto s obližnjih kapela na Kalvariji i delničkom groblju te crkvice u naselju Marija Trošt.
Stranice župne Spomenice jedino su svjedočanstvo iz kojeg, na temelju detaljnog opisa, možemo okvirno saznati podatke o težini oduzetih zvona te natpisima i slikama kojima su ona bila ukrašena. «Milošću» vlasti, tek veliko zvono delničke crkve nije bilo obuhvaćeno rujanskom rekvizicijom.
|
