Čekam kao što nitko nije čekao,
čeznem kao što nitko nije čeznuo.
Pusta je ova obala.
prostrano je na njoj čekanje,
dolasci su Tvoji ovdje disanje,
a riječi ravnanje.
Živim, između dva Tvoja dolaska
kao zemlja od sunčeva izlaska.
Svaki šum je drhtaj moga srca.
Čekam na kamenim jedrima
s bolom i iskrom u napetim njedrima.
Imam sudbinu svjetlosti,
a živim tek od vječnosti.
S. M. Hijacinta Hoblaj
