Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam
marioneta i
darovao mi nešto malo života, iskoristio bi ovo vrijeme
najbolje kako znam.
Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim
sigurno bih porazmislio o svemu sto kažem. Cijenio bi
stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj
vrijednosti. Spavao bih malo, više bih sanjao, znam da
svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi
svjetla. Hodao bi kad se drugi zaustave, budio bi se kad
drugi spavaju. Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bi se
jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo
svoje tijelo, nego i svoju dušu. Uvjeravao bih ljude, kako
se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće
zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju
ljubav!
Djeci bi napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne
nauče letjeti. Starijim osobama bi kazao da smrt ne
dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću. Toliko
stvari bi se naučio od vas, ljudi... Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu
planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u
samom načinu penjanja na vrh. Naučio sam da kad
novorođ dijete uhvati svojom malom ručicom očev
prst, drži ga zauvijek. Naučio sam da čovjek ima pravo
gledati na drugoga odozgor samo onda kad mu hoće
pomoći da bi se podignuo. Toliko je stvari sto sam se od vas mogao naučiti, ali u
stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u
grob, neću vise živjeti.
Govori uvijek što osjetiš, a čini sto misliš. Kad bi
znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snazno
bi te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti
tvojim anđelom čuvarom. Kad bi znao da su to posljednje
minute što te vidim, rekao bih ti 'ljubim te' i ne bi
glupo pretpostavljao da to znaš. Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost
učiniti dobro djelo, ali ako se varam i danas je sve
što mi ostaje, htio bih ti reći da te veoma ljubim.
Sutra nikome nije zagarantirano, -niti mladima, niti
starima. Možda danas posljednji put promatraš te koje
voliš. Zato nemoj vagati, učini to danas, jer ako se
pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žaliti ćes za
danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan
osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im
prenio posljednje želje. Budi stalno blizu tih koje voliš, govori im na glas kako
ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar;
nađi brdo vremena i reci im 'žao mi je','oprosti','molim
te','hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje
poznaješ. Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli. Zato
moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao
izraziti. Pokazi svojim prijateljima i bližnjima kako
su ti veoma potrebni.
GABRIEL GARCIA MARQUEZ, istaknuti 74-godišnji
kolumbijski pisac, autor "Sto godina samoće",
dobitnik Nobelove nagrade,
boluje od raka
