Dobročinstva
koja ništa ne stoje,
ali su dragocijena u Božjim očima:
vedro
lice u sivilu svakidašnjice.
Suzdržana šutnja kad zamjetimo tuđu pogrešku.
Riječ priznanja za uspješno dijelo suradnika.
Sitna usluga onom koji nas je ponizio.
Pošalica za božje miljenike, djecu.
Topao stisak ruke tužnome.
Strpljiv razgovor s nestrpljivima i dosadnima.
Pogled razumjevanja za čovjeka koji nosi skrivenu patnju.
Prijateljski pozdrav malom čovjeku.
Priznavanje vlastite slabosti.
Velikodušno priznavanje vlastite krivice.
Alfons
Höfer
