...A što ljubim kada tebe ljubim? Ne ljubim ljepote tjelesne, ni krasote vremenite, ni sjaja svjetla što evo ovim očima prija, ni slatkih napjeva milozvučnih pjesama, ni mirisa cvijeća, pomasti ili mirisnih trava, ni mane ni meda, ni udova stvorenih za tjelesni zagrljaj: svega toga ja ne ljubim kad ljubim Boga svog. Pa ipak ljubim neko svjetlo, neki glas, neki miris, neko jelo, i neki zagrljaj, kad ljubim Boga svog: svjetlo, glas, miris, jelo, zagrljaj svoga unutarnjeg čovjeka, gdje svijetli mojoj duši nešto čega ne obuhvaća prostor, gdje zvuči nešto čega ne odnosi vrijeme, gdje miriše nešto čega ne razasipa vjetar, gdje je tek kojega ne smanjuje uživanje, gdje je čvrsti zagrljaj kojega ne rakida zasićenost. To je ono što ljubim kad ljubim Boga svog.
sv. Augustin
