Dok zahvaljujemo Bogu za ono što su nam bili naši pokojnici, povezujemo se s njima. Dok prinosimo ljubav koja nas je povezivala s našim pokojnima, naša ih ljubav nalazi zaobilaznim putem preko Boga. S njima smo povezani tim što Bog poznaje i njih i nas i jer nas on čuva.
Tako smo kod njih u potpunom miru, a ne strahom ili optužbama, ne s neriješenim pitanjima, niti s ranjenom savješću, već sa zahvalnošću što su bili naši.
 Tebi zahvaljujemo što su u
tvojoj
ruci oni
o kojima si
rekao:
"U svoje
ruke
sam te
zapisao"
Sjećamo
se pred tobom
svojih pokojnika,
svih
zaboravljenih I nestalih imena.
Pokojnika, koje nitko ne oplakuje,
nestalih, čiju sudbinu ne poznajemo,
očajnih, koji su sami sebi oduzeli život,
i obeščašćenih i umorenih.
Vjerujemo da su u tvojoj ruci i molimo te:
Sačuvaj najbjedniju među svojom djecom.
|
