Smisao
je cilj prema kojemu teži neko kretanje ili radi kojega se nešto
radi. Besmisleno je ono što nema razumske mete, što je samo nagonsko,
ne spašava i ne podržava život. To je frustriranost i besmislenost.
Misao je rasuta svuda. Sve ima svoje razloge, pa i onda kada ih
mi ne znamo. Priroda, svijet i uopće sve što postoji nije slučajno,
nije mrtvo, nije nepokretno. Naprotiv, sve vodi k nekom cilju.
Prirodni zakoni imaju čvrst cilj, u svemu je sila koja nekuda
usmjerava. U svemu je misao. Smisao je kada pronađemo kamo ta
misao smjera. Zna se čemu služe prirodni zakoni, čemu nagoni,
čemu razni materijali u prirodi. Sve ima svoje zašto i zato. Netko
je sve stavio u pogon radi nečega.
A čovjek? Koji je njegov cilj? Zašto je na zemlji? Kamo on ide?
Kad je sretan? Kad je osmišljen? Smisao je očito nešto izvan nas.
Ide se nekamo preko smrti. Zato ne možemo svojim silama i razumom
odgonetnuti cilj. On je preko tajne smrti, izvan našeg sadašnjeg
dohvata. Biblija nam otkriva tu tajnu. Ona kaže da je čovjek istjeran
iz svog prirodnog ambijenta i poslan u tuđinu, na zemlju, sa svrhom
da ponovno uspostavi slobodno komunikaciju s Bogom. Da opet povjeruje
da ga Bog ljubi. Sve na zemlji, trpljenje i užici, pozivaju nas
da se vratimo svom Izvoru, Bogu, da ponovno postanemo snažni i
sretni kao Bog koji nam je Otac. Ako dublje promislimo, veći i
veličanstveniji cilj ne može biti. Čovjek, dakle, ima neke zadaće:
da prašta, da ljubi, da povjeruje da je Bog dobar i da ljubi čovjeka,
da povjeruje da je Bog naš dom kojemu se treba vratiti.
Tomislav Ivančić
|
