Moli za nas grešnike - što dolom
lutamo tužnim, bez pokoja svoga,
praćeni jadom i vlastitim bolom,
mučeni, Majko, i od duha zloga.

O gr'jeh nas prvi u nevolju baci,
ko vjetar lišće kad ga trgnu s grana,
milosti ruho s nas okrutno zbaci...
ljepoti čista onih prvih dana

Gdje ću od jada da pobjegnem svoga?
O ima tiho skrovište u sjeni:
počinak blagi usred Srca Tvoga.

I moli Sinka da izbriše moje
staze, kad' vidi suzu Ti u zjeni...
I za me, Majko, daj mu boli svoje.

Marija od Presv. Srca