... Ko suncem obasjanu vidjeh Te okruženu ljepotom neba: i mjesec i zvijezde i sunce i oblaci sjajni pod nebom silnim - sve Tvojoj ljepoti bijaše okvir! I čudesnu začuh pjesmu praćenu zvucima radosnog neba: i šapat i govor, i treptaj i kucaj u srcima čistim - sve jedna pjesma je bila Tvojoj ljepoti u slavu!
I zbunjen stadoh, zanijemih. A kada je svjetlo mi ušlo kroz luknje razletjelih misli, umiren kad mi je duh poravnao nabore srca, pogledah darove svoje: zemaljska ljepota - moj dar - ko bjedna pustoš kraj mene ležaše, a sabrani glasovi - moja i zemljina pjesma - šute ko pusta praznina...
O, što ti htjedoh dati, majko vječnog Oca?
Oprosti, velika Marijo! Ljepote nema za te na zemlji - ni pjesme.
Možeš li primit bar skrušeno čovječje srce?
Josip Berka
|
