Velika subota, kao dan počinka u grobu i posta žalovanja, od najstarijih vremena nije imala nikakva bogoslužja. Sa spuštanjem mraka postala je "majka svih vigilija", sveto noćno bdjenje proslave Gospodinove smrti i uskrsnuća.
Liturgija vazmenog bdjenja sastoji se od službe svjetla, bogoslužja riječi, od krsne i euharistijske službe.
Služba svjetla započinje blagoslovom ognja, pripravom i paljenjem uskrsne svijeće kao "svjetla Kristova" te povorkom kojom se svijeća unosi u mračnu crkvu koja se potom osvjetljuje svijećama vjernika upaljenim s uskrsne svijeće.
Bogoslužje riječi ima devet biblijskih čitanja, od kojih su dva zadnja iz Novog zavjeta. Nakon posljednjeg čitanja iz Starog zavjeta svećenik zapjeva Slavu popraćenu ponovnim zvonjenjem zvona koja su utihnula na Veliki četvrtak. Nakon poslanice prvi put se opet pjeva Aleluja.
Krsna služba: budući da je krst sakramenat kojim prelazimo iz smrti u život, najbolje je da se obnavlja u vazmenoj noći. Već je postao običaj da se krštenje odraslih ili djece slavi nakon blagoslova vode. U svakom slučaju, zajednica krštenih obnavlja ove noći ispovijest svoje vjere.
Slijedi euharistijska služba,vazmeno otkupiteljsko djelo. Božji narod nanovo krštenjem rođen, prinosi spomen - čin Gospodina u činu zahvaljivanja i hrani se slavnim tijelom uskrslog Krista.