Budući da je prema shvaćanju Židova i općenito u staro doba, dan započinjao u večer predhodnog dana, zato je i večer Velikog četvrtka već sastavni dio triju narednih svetih dana. To je ispravno i sa stajališta sadržaja, jer je Isus na posljednjoj večeri sakramentalno unaprijed izvršio predanje svoje žrtvene smrti i jer je stradanjem na Maslinskoj gori u pravom smislu započeo svoju muku.
Kod ovog misnog slavlja slavimo posljednju Isusovu večeru: pozvani smo Gospodinovu stolu, kojemu je on nekad pozvao svoje apostole, slavimo večeru na kojoj je Isus ustanovio sakrament svoga tijela i svoje krvi. To je oporuka koju nam je ostavio uoči svoje smrti.
Misa Gospodnje večere je jedina misa tog dana, u kojoj je povezan i obred pranja nogu. Nakon popričesne molitve prenose se darovi u pokrajinski oltar, a glavni oltar se ogoli (ukloni se sav nakit). Upriliči se klanjanje presvetom oltarskom Sakramentu . Treba spomenuti još i običaj da se zvonima zvonilo za Slavu, koja potom umuknu do Slave vazmenog bdijenja.