KRŠTENJE GOSPODINOVO



Sjaj Očeve slave dođe k nama

Mt 3, 13-17

Ne mogu u toj nazočnosti šutjeti: Ja sam, naime, glas: "Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji!" (Mt 3,3) " Ti mene treba da krstiš, a ti - ti da dolaziš k meni?" (Mt 3,14) Ja svojim rođenjem dokinuh neplodnost majke koja me rodi i još kao njezino dijete postadoh cijeliteljem nijemosti svojega oca primivši u djetinjstvu od tebe milost čudotvorstva.
Ti pak - kako jedino ti to umiješ - kada si se rodio od Marije - nisi pri tome uništio njezina djevičanstva, nego ga sačuvao i nju obdario dostojanstvom Majke Niti je djevičanstvo spriječilo tvoje rođenje niti je rođenje pogrdilo djevičanstvo. Dvije krajnosti, rođenje i djevičanstvo, usporedo stadoše teći u jedan sklad; u tvojoj moći Stvoritelja to je posve lako.
Ja, koji sam samo običan čovjek, samo sam sposoban primiti božansku milost dak si ti jedan te isti Bog i čovjek. No kako si ti čovjekoljubiv, "ti mene trebaš da krstiš, a ti - ti da dolaziš k meni?" Ti koji bijaše u početku, i bijaše kod Boga, i bijaše Bog, ti odsjaj Očeve slave, ti savršena slika savršenoga Oca. ti "svjetlo istinito što prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet" (Iv 1,9), ti koji si stalno u svijetu, došao si amo gdje si već bio; ti postade tijelo, ali se ne pretvori u tijelo, ti se nastani kod nas i svojim se slugama pokaza u obličju sluge, ti koji nebo i zemlju premosti svojim svetim imenom - ti da dolaziš k meni! Toliki - takvome? Kralj - preteči? Gospodar - sluzi? Premda se nisi stidio roditi se u tako poninim okolnostima ljudskog opstojanja, ipak ja ne mogu mimoići granice prirode.
Znam koliki je razmak između zemlje i Stvoritelja. Znam kolika je razlika između gline i kipara. Znam da si ti, Sunce pravde, vrijedniji od mene, svijećnjaka tvoje milosti. Premda si zaodjenut u čisti oblak tijela, ipak priznajem tvoje gospodstvo. Javno izjavljujem svoje ropsko stanje i glasno obznanjujem tvoju uzvišenost. Priznajem tvoje savršeno vladarstvo i očitujem svoju niskost i neznatnost. "Nisam dostojan odriješiti ti ni remenje na obući" (Iv 1,27) pa kako da se onda drznem taknuti tvoju prečistu glavu? Kako da ispružim desnicu nad tobom, koji razastre nebo kao kosni šator, a zemlju utvrdi nad vodama? Kako da raspostrem svoje ropske ruke nad tvoju božansku glavu? Kako da operem neokaljanoga i čistoga od svakoga grijeha? Kako da rasvijetlim samu svjetlost? Kako da izrečem molitvu nad tobom koji primaš molitve i onih koji te ne poznaju?

Iz Homilije koja se pripisuje svetomu Grguru Neocezarijskome, biskupu