Kad se umoriš trčeći za zvijezdama da ljudima u noći doneseš malo svjetla, spusti se tiho na zemlju i osluškuj izvor. Prodreš li dovoljno duboko u srž stvari, dobit ćeš oči za gledanje i uši za slušanje nevidljivih stvari.
Čujem vodu kako na izvoru pjeva
pjesmu o živoj vodi,
kako se uspinje
i traga za suhom zemljom,
za ljudima u pustinji,
kako sebi krči put,
kako oblikuje potoke i rijeke.
Čujem vodu kako žubori i kliče
zbog svakoga srca koje se otvara
i svakoga čovjeka koji pije od te žive vode
i opija se ljubavlju.
Na svim obalama cvijeće.
Vidim plodove Duha:
radost, mir, ljubaznost, dobrotu,
blagost, strpljivost, ljubav i duševnost.
Plodovi za novi svijet.
Svijet postaje opet nastanjiv.
Vjerujem u dobro,
makar toliki ljudi bili kušani zlom.
Vjerujem u lijepo, makar mržnja vrebala svijetom i prljavština prodirala duboko u čovjeka.
Vjerujem u ljubav,
makar toliko neprijateljstva vladalo svijetom, makar se potpirivalo toliko mržnje.
Vjerujem da je Bog prapočetak dobra.
Bog nije dobri čovjek,
ali u svakome dobrom čovjeku
Bog dolazi k nama.
Bog nije cvijet,
ali u svakome cvijetu On je prošao pokraj nas. U svemu što živi ostavio je Bog trag svoje ljubavi.
U svakoj vlati trave otkrivam njegov pečat. Usred života stoji smrt.
Ali nitko je ne želi vidjeti,
nitko s njom ne želi imati nikakva posla.
Umiranje je strašno
ako slijepo odlaziš u zemlju
o kojoj nikada nisi razmišljao,
o kojoj još nikada nisi sanjao.
Razmišljati o smrti djeluje oslobađajuće
ako možeš vjerovati u vječni život.
Tada se otvaraju neslućeni vidici.
Život ne svršava u mračnoj rupi.
Phil Bosmans