Živjeti znači,
zagrliti ljude i stvari,
a zatim opet pustiti,
da bi se zazelenjeli i cvjetali
pred Božjim licem.
Živjeti znači,
biti zahvalan
za svjetlo i ljubav,
za toplinu i nježnost,
koji tako jednostavno postoje
u ljudima i stvarima.
Živjeti znači,
sve promatrati kao Božji poklon,
pustiti da sve bude njegov poklon,
ništa i nikoga posjedovati
i radosno klicati svakoj zvijezdi
što pada s neba.
Isuse, svi te traže!
I mi te trebamo. I danas si nam potreban. Tako često molimo, ustrajno tražeći kroz devetnice i slične zavjete, postimo i čekamo da nas se smiluješ. Jer potrebe su ljudi uvijek slične . Zdravlje i sreća, mir i blagoslov, zaštita i pomoć su nam uvijek potrebni, a nitko nam to ne može osigurati kao ti.
Međutim, Isuse, vjerujem da želiš da te tražimo onako kako nam se ti otkrivaš i daješ. Vjerujem da nam želiš dati i više od zdravlja, i više od povremene utjehe i više od kratkoročnog uslišanja u nekoj potrebi.
Ti nam želiš darovati spasenje, sve što jesi i što u sebi nosiš. Došao si ne samo da nam odozgor udijeliš neku milost, nego si nam dao moć da postanemo djeca Božja. Želiš da u toj moći djece Božje otkrijemo svu veličinu obdarenosti i radosti. Jer tvoji su darovi vječni i trajni. Želiš da budemo sretni ne samo danas, ne samo nekoliko godina, ne samo u ovozemaljskom vijeku, nego trajno, uvijeke s tobom u zajedništvu i slavi.