BOŽIĆ

DOĐE GOSPODIN U OBLIČJU SLUGE

Lk 2, 15-20

Dođe Gospodin u obličju sluge, odjeven u siromaštvo da mu lovina, prestrašena, ne pobjegne. Izabravši za svoje rođenje zabito mjesto, na nepoznatu se zemljištu rađa od siromašne Djevice. Sve je tu siromaštvo kako bi u tišini magao loviti ljudska spasenja. Da se, naime, rodio u sjaju i da je nastupao u silnu bogadstvu, nezabošci bi sigurno govorili kako je onu promjenu svijeta proizvelo obilno bogadstvo. Da je izabrao svjetski velegrad Rim, oni bi mislili da je njegova prevlast izvršila preobrazbu svijeta. Da je bio vladarev sin, pripisivali bi to njegovoj moći. Da je postao sinom zakonodavca, sve bi pripisivali njegovim zakonima.
A što je on učinio? Izabrao je baš sve samo siromaštvo i jadno, sve skromno i većini nepoznato da se očituje kako je isključivo božanstvo preobrazilo svijet. Zato je za Majku izabrao siromašicu i još siromašniju domovinu, a sam je bio bez ičega. To neka ti razjasne jasle. I budući da nije bilo kreveta na koji bi Gospodina položili, staviše ga u jasle. Potpuna oskudica Najpotrebnijega postade najsigurnijim dokazom prijašnjih proroštva. U jasle bi stavljen zato što je navješćivan da će postati hranom, pruženom svima bez iznimke. Kao Riječ i Božji Sin, ležeći u jaslama i živjeći u siromaštvu, on privlači sebi i bogate i siromašne, izobražene i neuke.
Gledaj, dakle, kao je potpuna oskudica ostvarila i kako je siromaštvo pokazalo svima pristupačnim onoga koji je zbog nas postao siromašan. Nitko nije ostao zastrašen silnim Kristovim bogatstvom, nikome nije pristup k njemu priječio carski sjaj. On se pojavio običan i siromašan nudeći sama sebe za spasenje.

Iz govora Teodora Cirskog, biskupa