V korizmena nedjelja

Iv 11 1-45

Lazar, vrativši se iz podzemlja, dolazi nam u susret da nas izgled njegova uskrsnuća nauči kao se svladava smrt. Prije nego što proniknemo uzvišenost te zbilje, promotrimo vanjski izgled njegova uskrsnuća jer tu vidimo čudo nad čudesima, tu gledamo moć nad svim moćima i divotu nad svim divotama.
Gospodin je uskrisio kćr Jaira, predstojnika sinagoge, ali je preminuloj tako povratio život da je podzemlje - ne primjetivši je - očuvalo svoje pravo. Uskrisio je i jedinca u majke, ali tako da je zaustavio mrtvačku povorku; preusmjerivši ukop zaustavio je raspadanje i spriječio mrtvački zadah; mrtvacu je život vratio prije nego je potpao pod sva prava smrti. Međutim, ono što se zbilo s Lazarom, posve je zasebno. Njegova smrt i njegovo uskrsnuće nema ništa zajedničko s navedenim slučajevima. Na njemu je smrt ispunila svu svoju moć. Vrativši se iz podzemlja Lazar je na neki način navijestio otajstvo Gospodinova uskrsnuća. Krist se kao Gospodar vratio poslije tri dana, a Lazar je kao sluga pozvan nakon četiri dana. No da bismo dokazali što rekosmo, promotrimo neke pojedinosti iz evanđeoskog ulomaka.
Njegove sestre poručuju Isusu: "Gospodine, onaj kojeg ljubiš, bolestan je". Tim riječima potiču njegovu naklonost, pozivaju se na ljubav, navaljuju na odanost, prijateljstvom nastoje otkloniti svaku nevolju. No Kristu je više stalo da savlada smrt, nego da udalji bolest. Njegova ljubav nije išla za tim da ljubljenoga ozdravi, već da ga vrati iz podzemlja. Stoga ljubljenome nije pripravio lijek, nego odmah slavu uskrsnuća.
"Kada je čuo za njegovu bolest, osta još dva dana u onomu mjestu". Vidite kako smtri prepusta prostor za djelovanje, grobu daje slobodu i raspadanju dopušta da započne.. Ništa ne uskraćuje truleži. Podzemlju dopušta da ugrabi, odvuče i drži. Jednom riječi, tako postupa da potpuno ugine svako ljudsko ufanje i nastupi sva moć zemaljske beznadnosti. Time postaje jasno da je ono što će učiniti božansko djelo, a ne ljudsko.
Tako dugo ostaje u mjestu gdje se našao čekajući smrt kako bi sam mogao oglasiti da je Lazar mrtav i reći da ide k njemu. " Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje". Zar je to ljubav? Krist se veselio, ali "i to poradi vas". Zašto poradi vas? Jer je u Lazarevoj smrti i uskrsnuću predoznačena savršena slika Gospodinove smrti i uskrsnuća. Što se uskoro imalo dogoditi Gospodinu, već se zbilo sluzi. Lazarova je, dakle, smrt bila nužna da s ukopanim Lazarom uskrsne iz groba i vjera učenika.

sv. Petar Krizolog