Krist - dobri pastir
(Iz Homilija na evanđelja svetoga Grgura Velikoga, pape)

»Ja sam pastir dobri i poznajem svoje ovce (to jest, ljubim ih ) ovce moje poznaju mene« (Iv 10,14). Kao da otvoreno kaže:  koji ljube, pokoravaju se. Tko ne ljubi istinu, još je premalo poznaje.
Draga braćo, budući da ste uočili našu opasnost, razmišljajte Gospodinovim riječima i o vašoj opasnosti. Razmislite jeste li njegove ovce, poznajete li ga, vidite li svjetlo istine. Poznajete li ga, velim, ne samo po vjeri nego i po ljubavi. Poznajete li ga ne samo pa vjerovanju nego i na djelu. Prema svjedoćanstvu evanđelista Ivana, on je rekao: »Rekne li tko: 'Ljubim Boga', a mrzi brata svog, lažac je« (1 Iv 4,20).
Zato i ovdje Gospodin odmah nadodaje: »Kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce« (Iv 10,15). Kao da otvoreno kaže: To je jasno, jer i ja poznajem Oca i Otac poznaje mene, zato i dajem život svoj za ovce svoje, to jest ljubavlju ,kojom umirem za ovce, pokazujem koliko ljubim Oca.
A o ovcama opet kaže: »Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni« (Iv 10,27). O istim ovcama rekao je i malo prije: »Kroza me tko uđe spasit će se: I ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti« (Iv 10,9). Ulazi se naime k vjeri, a izlazi se iz vjere u blaženo gledanje, od vjerovanja u promatranje,a paša će se naći u vječnoj okrjepi. Dakle, njegove ovce nalaze pašu jer tko god njega slijedi u jednostavnosti srca, hrani se na vječno zelenu pašnjaku. Koja je pak paša  ovih ovaca ako ne unutarnja radost uvijek zelena raja? Pasa je izabranika prisutno Božje lice. Dokle je duša promatra bez ikakve zapreke neprestano je sita hrane života.
Draga braćo, tražimo dakle tu pašu i u njoj se radujmo u slavlju s tolikim građanima. Na to nas poziva sama svećanost onih koji se vesele. Oduševimo se, braćo! Neka opet oživi naša vjera u ono u što povjerovasmo. Neka se raspali naša želja za nebeskim stvarima. Na taj način  ljubiti znači već putovati prema nebu.
Neka nas nikakva neprijateljska sila ne odvrati od naše izvanredne unutarnje radosti jer, ako netko i želi poći u neko određeno mjesto, njegovu želju ne će promijeniti ne znam kako težak put. Neka nas ne zavede nikakva privlačna i časovita sreća jer je lud putnik koji promatra uz put krasnu livadu, a zaboravlja putovati kamo je naumio.