IV nedjelja kroz godinu



Krist proglasi zakonik nebeskog kraljevstva

Mt 5, 1-12a

Kada se okupilo veliko mnoštvo, Gospodin uzlazi na goru i uči. Uzdiže se na vrh Očeva dostojanstva i odatle određuje zapovijedi nebeskog života. Ne bi nam mogao pružiti pouke o vječnome životu da on sam nije ukorijenjen u vječnosti. "Otvori usta i počne naučavati" Sigurno bi bilo lakše reći jednostavno "progovori" , ali jer je on bio utvrđen u slavi Očeva dostojanstva i govorio riječi života vječnoga, odmah se vidi kako je njegov ljudski glas bio poslušan poticaju Duha koji je govorio.
"Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!" Gospodin je svojim primjerom pokazao kako ne valja tražiti slave u ljudskome častohleplju kada je rekao sotoni:"Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedini služit" Budući da je po prorocima bio nagovijestio ponizan narod koji će se bojati njegove riječi, počelo je prave sreće postavio u poniznost duha. Zato moramo težiti skromnim stvarima osjećajući se da smo ljudi: određeni za posjedovanje nebeskoga kraljevstva, ali i svjesni bijedna siromaštva svojega podrijetla kojim smo prošli prije nego smo postigli pun oblik svojega tijela. Božjom smo pomoći napredovali do toga da možemo osjećati, gledati, prosuđivati i djelovati.
Neka nitko ne misli da ima što svojega, nešto posve vlastito, nego nam sve dariva isti Otac, od početka našega postojanja sve dok budemo u stanju uživati njegove darove. I mi, dakle, prema primjeru onoga najboljega Oca koji nam je sve dao, moramo se natjecati s dobrotom koju je on na nas izlio te biti dobri prema svima i sve držati zajedničko svima, a ne dati se pokvariti oholom raskoši svijeta ni pohlepom za bogatstvom ni slavoljubljem prema taštini, nego ostati podložni Bogu.

Sv. Hilarije