O Kristovu uskrsnuću po Luki
(Iz Govora svetoga Augustina, biskupa)

Ovih se dana čita o Gospodinovu uskrsnuću prema svoj četvori­ci evanđelista. Potrebno je da se svi čitaju zato jer pojedini ne rekoše sve, već što jedan izostavi, drugi iznese. Na neki način svi ustupiše jedan drugome mjesto kako bi svi bili nužni.
Evandelist Marko ukratko reče ono što je Luka opisao opširnije: o dvojici učenika koji ne pripadahu dvanaestorici, a ipak su bili učeni­ci. Njima se Gospodin ukazao dok su putovali i išao je s njima. Marko samo reče da se Isus pokazao dvojici na putu, a evanđelist Luka iznosi što im je rekao i što im je odgovorio, i dokle je s njima išao, i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Sve je to, kako čusmo, Luka rekao.
Radi čega, braćo, ovdje o tome raspravljamo? Da se učvrstimo u vjeri da je Gospodin Isus uskrsnuo. Već vjerovasmo kada čusmo evanđelje, a i u ovu crkvu uđosmo danas kao vjernici. Ipak se s veseljem sluša ono o čemu se obnavlja spomen. Kako da se ne raduje naše srce kada izgleda da smo bolji od onih koji su išli putem i koji­ma se Gospodin ukazao? Mi, naime, vjerujemo što oni još nisu vje­rovali. Oni izgubiše nadu, a mi ne sumnjamo u ono što je upravo bilo uzrokom njihove sumnje.
Izgubili su nadu kada je Gospodin bio raspet. To se vidi iz njiho­vih riječi kada ih je zapitao: »Kakvi su to razgovori što ih međusob­no vodite i zašto ste žalosni?« Oni rekoše: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu zbilo?«
Isus odvrati: »Što to?« Pitao je, iako je o sebi znao sve. Želio im je priopćiti sama sebe. Kazaše: »Pa ono s Isusom Nazarečaninom, koji bijaše prorok, silan na djelu i na riječi. I kako ga svećenički prvaci razapeše; i evo treći je dan kako se sve to dogodilo. A mi se nadasmo...« (Lk 24,17-21).
Nadaste se: a sada se više ne nadate? To je sve što naučiste? Nadvisio vas je razbojnik na križu. Vi ste zaboravili onoga koji vas je učio, a on je prepoznao onoga s kojim je visio. »Mi se nadasmo.« Čemu ste se nadali? »Da će otkupiti Izraela.« Ono što se nadaste i izgubiste kada je raspet, to je raspeti razbojnik prepoznao. Veli Gospodinu: »Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo« (Lk, 23-42). Eto, kako je imao spasiti Izraela. Križ onaj bijaše škola. On­dje je učitelj poučio razbojnika. Drvo na kome je visio postade katedrom učitelja. No onaj koji vam se vratio, obnovit će vam i nadu.Tako se i zbilo.
Ipak se, predragi, sjetite kako Gospodin Isus htjede da ga u lo­mljenju kruha prepoznaju oni kojima su oči bile zamagljene da ga ne raspoznaju. Vjernici znaju što govorim; oni poznaju Krista u lomljenju kruha. Nije svaki kruh Kristovo tijelo, već kruh koji prima Kristov blagoslov postaje Kristovo tijelo.