III nedjelja kroz godinu

Ponizite se pred snažnom rukom Božjom
Mt 4, 12-32
Čuli smo, predraga braćo, za vrijeme čitanja evanđelja: „Obratite se! Ta približilo se kraljevstvo nebesko!“ Krist je kraljevstvo nebesko jer, kako je svima poznato, on pozna dobre i zle, on je sudac svih optužaba. Stoga ispovijedanjem grijeha pretječimo Boga i prije suda očistimo dušu svih njezinih zabluda. Izlaže se velikoj opasnosti onaj tko ne uloži svu skrb da se popravi od grijeha. Moramo činiti pokoru kada znamo da ćemo biti pozvani na polaganje računa, nadasve o uzrocima svojih manjkavosti.
Upoznajte, predragi, kako je velika Božja ljubav prema nama kada hoće da popravimo svoje krivnje prije suđenja. Pravedan sudac uvijek predhodno upravi opomenu da ne bi anda morao postupati sa strogošću. Zato nije bespredmetno što Bog od nas traži potoke suza da pokorom ispravimo ono što smo izgubili nemarom. Zna Bog da čovjek ne ustraje uvijek u dobroj odluci i da često griješi činom ili se prevari u govoru. Stoga nas je naučio putu pokore kojim opet podižemo što smo se bili srušili i tako ispravljamo svoje padove. Da bi čovjek bio siguran u oproštenje, mora se uvijek uzdizati nad svojm grješnošću. No ipak, iako je stanje čovjeka tako bolesno od tolikih rana, nitko neka ne zdvaja jer je Gospodin toliko velikodušan da darove svojega milosrđa rado dijeli svima koji ga trebaju.
Mogao bi valjda tkogod reći: Zašto bi se morao bojati izići, ne činim nikakva zla? Sami sebe varamo, i istine nema u nama. Neka vas predragi, nitko ne zavede: najteži grijeh jest ne priznavati vlastitu grješnost. Svi koji priznaju svoje krivnje, pokorom se mogu pomirit s Bogom. Ni nad kojim grješnikom ne treba žaliti toliko koliko nad onim koji misli da nema šta okajavati. Stoga vas potičem riječima Svetog pisma:“Ponizite se pred snažnom rukom Božjom!“ I pošto nitko nije bez grijeha, neka ne bude nikoga tko ne bi vršio pokoru. Kada bi netko sebi umišljao da je nedužan, upravo u tome je grješen. Neki imaju lakih grijeha, ali bez grijeha nije nitko; bez sumlje je razlika između jednih i drugih, no nitko nije slobodan od krivnje. Zato, predragi, onaj tko je teško uvrijedio Boga, ustrajno neka moli za oprost, a onaj koji se nije okaljao teškim grijesima, neka moli da u njih ne upadne, po milosti našeg Gospodine, Isusa Krista, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
Iz Propovijedi svetog Cezarija Arlskog, biskupa, iz knjige, Razmišljanje crkvenih otaca u izdanju Verbuma.