XXXIII nedjelja kroz godinu



TALENTI SU DAROVI LJUBAVI

Mt 25, 14-30

Vjerujem, Isuse, da si ti taj čovjek koji odlazi na put i dijeli talente. Ti si ostvario svoje spasiteljsko djelo ljubavi, ispunio si Očevu volju. Sada odlaziš Ocu da bi se o svršetku svijeta vratio nama u susret i poveo nas onamo gdje si ti. Vjerujem, Isuse, da je riječ o tvojim talentima spasenja, ljubavi, darovanog života, prolivene krvi. To su talenti koje povjeravaš svojoj Crkvi, talenti koje povjeravaš svakome od nas u sakramentima vjere i po drugim susretima s tobom u vjeri Crkve. To su darovi koje želiš umažati na dobro Crkve i na dobro čitavog svijeta. I sigurno je u redu što o svom drugom dolasku očekuješ plodove tih talenata, tih darova koje si poverio svojoj Crkvi.
Daješ svakome po njegovoj sposobnosti. Vidim, Isuse, da poznaješ svoje sluge i da mudro raspoređuješ svoje darove, svoje talente. Ali, isto tako vidim, Isuse, da svakome daješ koliko može nositi, koliko može podnijeti. Jasno mi je da svakome daješ dovoljno i da se nitko ne mora tužiti da mu je premalo u okvirima njegova ljudskog života. Nije na meni, Isuse, razmišljati zašto si nekome dao pet, nekome dva, a jednome samo jedan talenat. Jednostavno znam da je svatko dobio dovoljno. Čak je razlika između onoga s pet i onoga s dva talenta veća negoli razlika između onih s dva i onoga poslijednjeg s jednim talentom. A ipak prvi i drugi primili su istu nagradu, pohvaljeni su da su dobro raspolagali povjerenim blagom. Ispunili su svoj zadatak i udvostručili su dar koji im je povjeren. Nisu bojažljivo i škrto zakopali svoje talente da ti mogu vratiti što je tvoje, da ti mogu vratiti dug, da nemaju na savjesti teret nepravde, nego su rasipno stavili u službu tvoje talente da bi na kraju osjetili da se isplatilo riskirati u ljubavi i predanju i udvostručiti tvoje talente.
Zadnji ti vraća što je tvoje. On ti nema ništa dati od svoga srca, od svog života. Vraća ti dug, ali ti ne otkriva ljubav. Zadnji ispunjava pravednost književnika i farizeja, ali nema tvoje, nove evanđeoske pravednosti. Ne pozna zakone ljubavi, ne otvara se riziku predanja. On ne zna za radost žrtve i sebedarja. Zato tako oštra reakcija gospodara. Jer, ako talenti nisu drugo do slika darova Božjih, milosti Očeve, ljubavi Sina Božjega, onda je čudno što ti darovi ne nailaze na odgovor ljubavi u srcu i u duši svakoga tko je njima obdaren. Samim tim činom darovi se udvostručuju jer je u logici ljubavi nemogujće ostati na istom stupnju i zaustaviti žar koga vode ne mogu potopiti. Ljubav zna samo za rast izrečen u krilatici: " Volim te više nego jučer, a manje nego sutra!" I Bog očekuje takvu novu, udvostručenu ljubav!

Fra Zvjezdan Linić