XXVIII nedjelja kroz godinu


AKO ŽELIŠ PUNINU

Mk 10, 17-30

Lik bogatog mladića iz evanđelja uvijek je izazov. Ovaj susret može svakome nešto progovoriti.
Bogati mladić ima svega, a ipak nije stretan. Srce mu žudi za nečim što je više od onoga što već posjeduju, želi život, privuklo ga je ono što primjećuje kod Isusa. Privlači ga Isusov način rada, njegov mir i sigurnost, njegova jasnoća. Vjeruje da i njemu Isus može pružiti isto takav obrazac sretnog i ispunjenog života.
Pomislimo na mnoge u ovom našem svijetu. Osobito na mlade. Ljudi imaju svega, a ipak im život nije postao kvalitetniji. Nisu sretni. Mladi su na osobit način gladni te sreće, punine života. Tragaju za životom na sve strane. Često u različitim jeftinim i brzim užitcima, u zabavama i razonodama, neki čak i u porocima koji duboko otuđuju ljudsku osobu. A sve to u želji da se naužiju života, da žive do sitosti.
Tu čežnju za životom usadio je u čovjeka sam Stvoritelj. Odatle i duboka sigurnost da mora postojati način da čovjek postigne taj cilj, život u punini. Tako je to osjetio i mladić iz evanđelja, tako to osjeća i svatko od nas, kako mladi tako i stariji. Bogatstvo, standard, novac i sl. nikako ne mogu utažiti tu našu žeđ za pravim životom.
Isus može. To osjećaju oni koji su krenuli za njim, to osjeća i mladić koji zaustavlja Isusa tim pitanjem. Isus mu daje odgovor. Najprije je važno poštivati Božje zapovijedi. Bog je u čovjeka usadio moralni zakon. To je pravilo života. Tako je jasno iz Isusova evanđeoska odgovora da su Božje zapovijedi čovjeku dane zato da bi čovjek živio, da bi sačuvao svoj život od samouništenja, od potpunog promašaja smisla života. Bog nije izdao svoje zapovijedi da čovjeka sputa, da ga zarobi, da mu oduzme slobodu, ili čak zato da sačuva svoju vlast i autoritet nad njim. Bog je utkao svoj zakon u čovjeka zato da bi čovjek živio, da bi dobro i dugo živio. Svojim zakonom Bog razotkriva ljubav prema čovjeku.

Fra Zvjezdan Linić

 

"Jedno" koje nam nedostaje

"Što trebam činiti da baštinim život vječni?", molio te, Gospodine, bogati mladić klečeći pred tobom.
Mladić, vrijedan divljenja: obdržavao je sve zapovijedi, bio vjeran tvojoj riječi, čak je i klečao ponizno pred tobom.
Vjerovao je srcem, mišlju, i spoznao da to ne bijaše dovoljno. Zato traži ono što treba činiti.
Ali za to ne bijaše spreman. Nije imao snage ostaviti sve, dati sve drugima da bi imao tebe. Dao je veću cijenu životu, nego tebi. I ode žalostan.

Rasvijetli nas, Gospodine, svojm mudrošću da spoznamo kako posjedovanje bez slobode darivanja prijeti radost i zatvara srce.

Daj nam odvažnosti za ono jedno što nam nedostaje:
Biti slobodni od svega kako bismo bili slobodni potpuno, za tebe. Amen.

Živo vrelo 10/2006