XXVI nedjelja kroz godinu



CRKVA - PROROČKI NAROD

Mk 9, 28-43

Jesmo li dobri kršćani?

Divim se snazi tvoga imena, Gospodine.
Apostoli su bili također zapanjeni i iznenađeni. Netko je u tvoje ime izgonio zloduhe, makar nije pripadao njihovu krugu. A ipak događalo se čudo, zli su duhovi bježali na sam spomen tvoga imena. Apostoli su mislili da imaju monopol na tvoje ime, na tebe i tvoju čudesnu moć. Htjeli su zabraniti toj osobi da to čini. Htjeli su zabraniti čovjeku da čini dobro u tvoje ime jer nije pripadao njihovu klanu.
Divan si, Gospodine!
Imaš toliko tolerancije i dobrote. Važno je najprije da se čini dobro, da se izgoni zlo i zloduh. Važno je da se omogući ljudima da osjete slobodu od vlasti zlog duha. To je sloboda, to je dar, to je onda i Božji, tvoj zahvat, jer gdje god se čini dobro tu je prisutan i tvoj Duh. Priznaješ svako dobro koje se čini za čovjeka.
Ima još nešto, Isuse, što me puni radošću. To je tvoj optimizam i vjera u čovjeka, u ljude. Čak si i siguran, Gospodine, da nitko ne može činiti nešto silno u tvoje ime pa onda ubrzo zatim od tebe odstupiti. Koliko povjerenja u ljude! Kakva vjera tvoga srca!
Mislim na sve svoje nevjere i slabosti, na stranputice i padove. Daješ mi naslutiti da te ni to ne može uvjeriti o mojem odstupanju od tebe, ti i dalje vjeruješ da je tvoja milost u meni jača od svakoga zla. Mislim, Isuse, na krize i lutanja: a ti opet čekaš i znaš da će tvoja milost otkupljenja pobjediti, budući da je u mojim dubinama klica novoga, vječnoga života koji se ne da ugasiti.
Hvala ti, Gospodine Isuse, za to tvoje povjerenje!
Tvoje povjerenje izaziva na nas čin vjere!
Tvoja ljubav i praštanje neprestano nas pozivaju da odgovorimo ljubavlju. Jer kome se mnogo prašta, mnogo ljubi!

fra Zvjezdan Linić

Pripadanje i predanje

Rado ćemo se, Gospodine, priznati "tvojima", pa i onda kad ničim ne pokazujemo da tebi pripadamo. Rado ćemo reći koliko nas je, prebrojavati se, lažno se zavaravati brojem i izvanjskom pripadnošću. A ti prihvaćaš sve. Svojima smatraš i one daleke koji će žednomu pružiti čašu vode, i one što oko dobra se trude, a da ti ni imena ne poznaju. Ti ne trebaš one koji će biti tvoji samo imenom. Ne želiš nas polovične, nego potpuno predane. A cijena predanja jesmo mi sami - jer smo često sami sebi zaprekom u pristajanju uz tebe. Cijenimo više sebe nego pristajanje uz tebe.

Oslobodi nas Gospodine, svake dvoličnosti u nasljedovanju tvoga puta i daruj nam čisto srce, srce nesebično otvoreno najprije i prije svega - tebi. Amen.

Živo vrelo 9/2006