XXV nedjelja kroz godinu

Mk 8,27-35

Ako ne budete kao djeca...

Isuse, nije ti lako s tvojim učenicima. Bilo je nesporazuma zbog njihove ograničenosti. Svaki čas su se gubili u svojim razmišljanjima i planovima i bili negdje drugdje, a ne ondje gdje si ti to htio.
I nas pitaš o čemu to razgovaramo ovih dana.
Razgovaramo o svemu i svačemu. O onome o čemu razgovaraju odrasli ljudi. A ti uzimaš k sebi malo djete. Ono je model, uzor tvoje poruke. Ako ne postanete kao djeca... ne razumijem što time hoćeš, Isuse? Želiš da budemo odgovorni i da se trudimo, a ovdje nam otkrivaš malo djete kao izazov. Što može malo djete? Zar svijetom ne vladaju odrasli?
Možda je u tome, Isuse, sva naša tragedija. Jer samo odrasli vladaju i upravljaju svijetom. Možda se premalo misli na djecu. Možda ljudi u svojoj odraslosti i nemaju više volje na svijet donositi djecu. Možda su odrasli izgubili hrabrost za djete, za djecu. Ne znamo gledati djecu, ne znamo se veseliti djeci, ne znamo učiti od djece. Kao odrasli postali smo prepredeni, proračunati, lukavi. Više ni ne znamo što znači biti djete, živjeti jednostavnim životom, biti oslonjeni na ljubav, na Oca, na onoga koji se brine za nas. Sve moramo proračunati, o svemu kao da moramo sami brinuti. A budući da ne možemo sve, onda smo samo trajno napeti, nesretni i jadni. Ako ne budete kao djeca...

fra Zvjezdan Linić

Djetinja zrelost

Gospodine Isuse Kriste, ti nam za primjer nasljedovanja ne stavljaš ni velike ni mudre, ni bogate, ni one koji su na prvim mjestima. Takve već sami odabiremo u iscrpljujućem natjecaju života.
Ti, koji si i sam odjenuo obličje čovjeka i nemoćnog djeteta, stavljaš pred nas dijete - da ga nasljedujemo. Radije bismo bili mudri učitelji djece, ali ti nas opominješ da se trudimo učiti baš od neuke i malene djece u koju si pohranio mudrost života.
Daj nam prepoznati njihovu veličinu u malenosti, njihovu mudrost u neukosti, njihovu iskrenost u slabosti i pouzdanje u nemoći. Pomozi nam odrasti do dječje zrelosti. Amen.

Živo vrelo 9/2006