| |
XXV nedjelja kroz godinu
DOPUSTIMO BOGU DA BUDE SVIMA DOBAR
Mt 20,1-6
Iznenađuješ, Gospodine, ovom prispodobom. Iznenadio si i radnike u vinogradu. Oni koji su cijeli dan radili dobili su istu plaću kao i oni zatečeni na trgu u posljednjoj jedanaestoj uri. Sve si izjednačio u nagrađivanju. Zar zaista oni prvi i oni iza njih nisu privrijedili više od onih posljednjih?
Više? Uvijek se pitam što znači taj tvoj denar, Gospodine. Nije li to jednostavno nagrada tvoje božanske ljubavi, nagrada koja nadilazi svaku ljudsku zaslugu, nagrada koja je u svojoj biti neizrecivo veća od svake zarađene nadnice? Denar je milost, denar je dar, denar je ljubav, denar je ulazak u tajnu tvoga božanskog života. Denar je dar tvoga Srca. Tko može pomisliti da je to zaslužio, ili još više: tko smije pomisliti da je više zaslužio? Zar to nije najviše.
Dao si i onima posljednjima denar, čistu nagradu svoga Srca. Da, Isuse, sve je to dar. Dar je tvoj poziv za rad u vinograd. Dar je radno mjesto kod tebe. Dar je moći i smjeti nešto učiniti za tebe. Dar je moći i smjeti živjeti za tebe. Dar je, Isuse, biti dionikom milosti tvoga poziva. Muka je i jad biti daleko od tebe. Muka je čekati na suncu da me netko opazi, primjeti, da mi iskaže povjerenje. Muka je i jad živjeti u neizvjesnosti.
Sve si iznenadio svojim pozivom. I one ujutro rano, i one tijekom svojih pohoda ovoj zemlji po različitim pozivima, i one koji si zadnji čas pozvao u svoj vinograd. Svi su dobili svoju mogućnost. One prve izvukao si iz njihove neizvjesnosti u svojoj ljubavi već na početku njihova dana, na početku života. Darovao si im milost redovitog vjerskog života. To nije razlog za zaslugu nego za zahvaljivanje. I oni drugi i treći jednako tako imaju za što zahvaljivat, jer si im udijelio svoju ljubav i mogli su uživati u sigurnosti i miru rada u tvom vinogradu. Najteže je bilo posljednjima, jer su svoje vrijeme proveli u mraku, neznanju, neizvjesnosti. I njima si uputio poziv, jer si dobar. I njima daješ istu nagradu: sebe, denar, ljubav, jer si dobar.
Smijem li tražiti više, smijem li misliti, Gospodine, da sam zaslužio više, a svakodnevno mi se daruješ i u pričesti mi daješ zalog vječnog života. Smijem li misliti da sam zakinut u svojim pravima kad vidim da, po ljudsku, drugima ide lakše, da nemaju poteškoća kao ja, da im je život bez problema? Smijem li tako misliti kad mi se daješ i kad mi daješ sve? Samoga sebe! Hvala ti, Gospodine, što si dobar i budi dobar, jer to je i moja jedina prilika o jedanaestoj uri moga života!
Fra Zvjezdan Linić
|
