XVI nedjelja kroz godinu



Odmor za radosno umaranje

Svoje najbliže, predane djelu koje si im povjerio, ti, Gospodine, šalješ u osamu, na počinak.
Zasigurno su, nakon uspjeha u svome nastojanju, imali potrebu niti s ljudima, čuti njihovu zahvalnost i osjetiti uspjeh svoga rada.
Ali, ti ih zoveš k sebi, u osamu - da ne zaborave od koga im je dana snaga uspjeha.
Zoveš ih u osamu koja znači biti s tobom. Da, Gospodine, samo kad smo s tobom tada smo istinski ‘mi’. Onakvi kakvi jesmo, jer ti nas jedini poznaješ.
Kao da nemamo hrabrosti biti ‘mi’. Zato ili bježimo od sebe k ljudima ili od ljudi bježimo k sebi. Trajno smo u bijegu. Kao da nemamo hrabrosti otići k tebi - u osamu, gdje se ogleda sve naše nastojanje i gdje otpočiva naše biće. Daj nam hrabrosti za osamu koja je biti s tobom.