Gospodine, k meni ne dolaziš samo tri godine, kao što si dolazio podno neplodne smokve, nego puno više godina, Ne znam kakve ti plodove mogu pružiti. Možda i k meni uzalud dolaziš nadajući se plodovima vjere i obraćenja, plodovima bratske ljubavi i života za druge.
Ne mogu ti govoriti o plodovima obraćenja. Možda je to još tako daleko. Jer znam, Gospodine, kad se obratim, kad se potpuno okrenem k tebi, tada ćeš ti biti prvi u mojem životu, tada ćeš biti voditelj moga bića, tada ću činiti samo ono što se tebi sviđa.
Kad se obratim, tada ću imati više vremena za tebe, tada ću znati da biti s tobom, boraviti s tobom, moliti se, razmišljati nad tvojom riječju nije gubitak vremena, nego dobitak, vrijeme koje je istinski unovčeno u prave stvari. Kad se obratim, Gospodine, neću toliko strepiti nad sobom, nad svojim svakodnevnim životom, svojim planovima i svojim materijalnim interesima. Bit će to sve prisutno, ali ne toliko važno da može potamniti život s tobom.
Kad se obratim, onda ću, Gospodine, znati da si ti živi Bog, da si prisutan, da me gledaš, da ti je stalo do mene; onda će i meni biti do tebe i cijeli će moj život procvasti.
Korizma je. Molim te, Gospodine, počekaj još ove godine; pričekaj do žetve i sazrijevanja; potrudi se još malo sa mnom. Hvala ti za sav trud i mar kojim bdiješ nada mnom.
Imaj još strpljenja i nemoj posjeći biljčicu koja tako sporo raste i koja tako škrto donosi plodove. Počekaj me još ove godine, Gospodine!
Želim, hoću, stalo mi je do toga da te ne razočaram. Želim da se nahraniš na mojim plodovima. Želim da se nasitiš od onoga što si stavio u moje biće; želim da utažiš žeđ sokovima ljubavi i dobrote u meni.
Obrati me ti, Gospodine, da se obratim! Pomozi mi na ovom putu korizmene pokore i daj mi snage da promijenim svoj život! Želim da Uskrs bude istinski susret s tobom!
Fra Zvjezdan Linić
